Uz taktove poznate pjesme Lea Martina "Odiseja" počinjala je skoro svaka proslava Nove godine u staroj Jugoslaviji , ljudi su se polako zagrevali za žurku, plesali, nazdravljali i gostili se lijepom hranom. I bilo gdje i bilo kako da se proslavila Nova godina, ljudi su uživali u društvu i tom osjećaju zajedništva, za koji mnogi danas tvrde da se izgubio.

Beograd, stari Beograd, Jugoslavija

U početku je sam krem ​​društva Novu godinu proslavljao u lijepim i velikim hotelima uz bend koji bi svirao neke sevdalinke, šlagere i valcere, dok su po vojničkim i radničkim domovima ostajali po kućama.

Bilo je i slavila po kafanama, ali se u lokalima okupljao malo imuniji svijet. Jedna od atrakcija bila je novogodišnja lutrija, u kojoj je glavna nagrada bila – pečeno prase.

Kako je slavio drug Tito

Službeno, Nova godina proglašena je za državni praznik tek 1955. godine. Glavna tema koja je zanimala većinu, bila je vezana za druga Tita i to, kako je on proslavljao Novu godinu. Dok je radnička klasa tada novogodišnju noć provodila kod kuće, Tito je sa drugaricom Jovankom plesao na Brdu kod Kranja, u Karađorđevu, na Brionima…

Tito je dočeke provodio najčešće u Srbiji (pored Beograda, jednom u Novom Sadu i jednom u Karađorđevu), Sloveniji i Hrvatskoj, gde je inače najviše boravio. 1961. je dočekao u Sarajevu, a 1973. u Miločeru, što su jedina dva izuzetka. Omiljeno mjesto za slavlje bili su Brioni gdje je dočekao čak 7 Novih godina. Najčešće su svečane večeri bile organizirane u Beloj vili ili hotelu „Istra“, a 1979. godine u hotelu „Neptun“.

U godinama kada je doček organiziran u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu dodavana je izvjesna doza demokratičnosti, pošto su posećeni i neki od masovnih dočeka, organizirana šetnja ulicama grada ili čak vožnja gradskim prijevozom, kao u Sarajevu 1961. Glavna mjesta proslave u tim prilikama bile su zgrade izvršnih veća republike, a obavezno bi se posećivali domovi armije, nekadašnje i radni kolektivi. Krug zvanica tada je obuhvaćao pored političke i kulturne elite, oficira, omladine… Bile su to prilike da i oni koji nisu u najužem krugu političke moći čestitaju predsjedniku i njegovoj supruzi Novu godinu, ili čak odigraju jedan ples.

U kulturno umjetničkom i zabavnom programu sudjelovali su istaknuti estradni, dramski i glazbeni umjetnici iz cijele zemlje. Izbor zabavljača ovisio je dobrim dijelom od toga u kom mjestu, odnosno kojoj je republici doček priređivan. Repertoar onih koji su pevali ili glumili za Tita i ostale goste na ovim dočecima dosta je širok. Prema tome koliko su se puta pojavljivali u ovim prilikama, daju se naslutiti i Titovi favoriti.

Nekoliko puta je tako goste na dočeku zasmejavala glumica Nela Eržišnik, a isti posao ranije i kasnije radili su Frane Milčinski Ježek, Ivo Serdar, Miodrag Petrović-Čkalja i Miodrag-Mija Aleksić. Glumci su čitali i komentirali šaljivu poštu, društvenu igru ​​za koju su dopisnice gostima dijelile djevojke tijekom glazbenih nastupa.

Za muzički program bivali su zaduženi Nada Mamula, Nikola Karović, Dubravka Nešović, Đorđe Marjanović, Tereza Kesovija, Arsen Dedić, Miro Ungar, ansambl „Avsenik“, Ema Prodnik, Janika Balaž, Predrag Živković-Tozovac, Gertruda Munitić, te neizbežni orkestar Garde JNA.

Na dočeku Nove 1977. godine u hotelu „Park“ u Novom Sadu sudjelovali su vojvođanski tamburaši, Zvonko Bogdan, ali i instrumentalno-vokalni sastav „Lole“ iz Beograda, Neda Ukraden, Leo Martin, Ljiljana Čavoli, Mira Banjac, Boris Dvornik i mnogi drugi. Za scenarij dočeka bio je zadužen Pero Zubac, a režirao je Jovan Ristić s Televizije Beograd. Na Brionima 1978. goste su između ostalih zabavljali Zdravko Čolić i Lokice, Mija Aleksić, Nedeljko i Dušica Bilkić, ali i Živan Saramandić.

Znao se red

Dokumenti iz Arhiva Jugoslavije koji govore o protokolu i vrlo detaljnoj organizaciji i planiranju dočeka Nove godine predsjednika SFRJ pokazuju popis gostiju sa rasporedom sjedenja i nastupanja te večeri, au nekim slučajevima i prijedlog jelovnika, kao što je na primjer doček 1978. godine u hotelu „Neptun“ na Brionima kada je na izborniku bilo predjelo pod nazivom Brionska uvertira, zatim bogati konsome i morski cvijet, glavno jelo je bilo svečani potpuri sa novogodišnjim prasetom koje je pratila salata i na kraju desert „Moj san“ i mandarine sa Vange.

Pila su domaća vina Istarska Malvazija, beli Burgundac Kutjevo, Blatina Mostar i Dalmatinski Postup. Godinu dana ranije, za doček 1977. godine u hotelu „Park“ u Novom Sadu na meniju je bila Vojvođanska zakuska kao predjelo (domaća dimljena šunka, slovački kulen, somborski sir), supa od morke sa domaćim rezancima i knedlama od džigerica, kuvani smuđ u sosu holandez, ćureće, praseće i teleće pečenje sa flekicama, podvarkom i pečenim. krompirom kao prilogom, miješana salata i kao desert bačka štrudla sa bundevom, višnjama, orasima i jabukama. Pila su također domaća vina Rizling Sremski Karlovci i Burgundac crni Kutjevo, a kao dižestiv Maraskino, Cointreau i Grand-Marnier.

Doček Nove 1979 godine, Brioni, Bela vila (Lokice i Zdravko Čolić)

Šta je radio "običan" narod

Većina građana SFRJ, pak, praznike je provodila udobno zavaljena ispred televizijskih prijemnika uz saznanje da slijede neradni i veseli dani, i uz prazničnu trpezu na kojoj je, kao i za sve praznike, moralo biti svega. Služilo se 'meze' – predjelo na ukrašenim ovalima – uz hladnu rakiju ili neko skupo piće, pihtije, vruću proju i turšiju, sarmu ili podvarak bili su uvijek nezaobilazni dio 'toplog predjela' a pečeno prase hladilo se na terasi taze iz pekare da ga domaćin iseče i pohvali se gostima(obično kumovima) i obitelji, po stoti put, kako 'nikad bolje nije bilo'.

Na reprizu dočeka išlo se u neku od gradskih kafana, 1. januara uveče, porodično i sa prijateljima i decom, bez izuzetka.

Sedamdesetih i osamdesetih godina, novogodišnji program na prvom kanalu trajao je cijelu noć, a na drugom se završio oko pet ujutru. Veče je počinjalo Dnevnikom s uključivanjem voditelja iz ostalih republičkih i pokrajinskih studija. Sledio bi humoristički program, po „nacionalnom ključu“: sarajevski studio imao je Moma i Uzeira, zagrebački Nelu Eržišnik, koja je igrala čistačicu oštrog jezika Maricu Hrdalo, a beogradski favoriti bili su decenijama Mija i Čkalja.

Televizije su godinama novogodišnji program emitovale uživo. To je značilo da su glumci, pevači i voditelji Nove godine zapravo provodili u studiju, da se sve emitiralo odmah, ali i da su emocije bile autentične.

Nakon ponoći, oko jedan sat, uslijedila je jugoslovenska premijera filma koji je tijekom prethodne godine stekao status planetarnog hita: Ljubavna priča, Kum, Apokalipsa sada… a onda bi počele da se vrte reprize prethodne večeri.

Kako je izgledala novogodišnja trpeza za Novu godinu

Novogodišnja noć je oduvek bila posebna prilika kada se porodica i prijatelji okupe oko bogate trpeze kako bi dočekali novu godinu uz pjesmu, osmeh i ukusan obrok. Trpeza je bila prava gozba, pažljivo osmišljena da zadovolji svačiji ukus i ostavi nezaboravan utisak.

Predjela:

Na početku su se servirala raznovrsna predjela koja su mamila izgledom i mirisom. Tu su bile:

Rolnice od pršute i krem ​​sira, ukrašene svježim peršunom i orasima.

Slana torta, sa slojevima koji su se podsjećali na tortu, ali sa pikantnim ukusom.

Punjen paradajz i paprika sa ruskom salatom, savršeno dekorisani za praznični duh.

Glavno jelo:

Za glavno jelo se služilo meso pripremljeno na više načina:

Teleće pečenje, koje je svojom aromom dominiralo stolom. Uz njega je bio poslužen umak.

Svinjski file u sosu od senfa, sa grilovanim povrćem kao prilogom.

Pohovane pileće rolnice punjene kačkavaljem i suvim vratima, idealne za ljubitelje pohovanih specijaliteta.

Salate: Osvježenje na stolu

Salate su bile nezaobilazne, osvježile su nepca i savršeno su se slagale uz mesne specijalitete:

Ruska salata, neizostavni klasik na svakoj prazničnoj trpezi.

Mimoza salata, za ljubitelje intenzivnijih ukusa.

Šopska salata, jednostavna, ali osvježavajuća i lagana.

Prolećna salata sa rukolom, paradajzom i mocarelom, kao zdraviji izbor.

Dezert: Slatki raj za kraj

Kada su predjela i glavno jelo bili posluženi, na red su došli kolači i torte, koje su zaokružile savršen obrok:

Pesak torta, jedna od glavnih hitova večeri, sa kremastim slojevima koji su se topili u ustima.

Čokoladna torta bez brašna, bogata i intenzivna, idealna za čokoladne sladokusce.

Vanilice sa domaćim džemom od kajsije, koje su mogle da vrate svakog u detinjstvo.

Sitni kolači poput orahovih štapića, rafaelo kuglica i čoko-rolata, savršeni za uz šoljicu kafe.

Piće i atmosfera

Za kraj, trpeza je bila upotpunjena raznovrsnim pićima: domaćim vinom, rakijom, šampanjcem i štokom. Na stolu su gorele sveće, a svaki detalj bio je pažljivo biran da dočara prazničnu atmosferu.