Sve više građana Bugojna koristi lijekove za depresiju: Koji su uzroci?

Prema podacima iz zdravstvenih ustanova i apoteka, u Bugojnu je u posljednjih nekoliko godina primijećen porast potrošnje lijekova za liječenje depresije i anksioznih poremećaja. Iako zvanične statistike na lokalnom nivou nisu uvijek javno dostupne, trend je primjetan i među mnogim radnicima, ali i samim građanima.Stručnjaci upozoravaju da se ne radi o izolovanom fenomenu, već o dijelu šireg društvenog problema koji pogađa cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Ekonomska nesigurnost i društveni pritisci

Jedan od ključnih uzroka sve učestalijih depresivnih stanja je ekonomska nesigurnost. Nezaposlenost, niska primanja, nesigurni radni odnosi i rast troškova života kod mnogih građana stvaraju osjećaj stalnog stresa i beznađa. Posebno su pogođeni mladi, ali i starije osobe koje žive same ili bez adekvatne socijalne podrške.

Dugotrajne posljedice ratnih i poratnih trauma

Bosanskohercegovačko društvo još uvijek nosi psihološke posljedice rata i tranzicije. Kod velikog broja građana prisutni su simptomi anksioznosti, posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije, koji često ostaju neprepoznati ili neliječeni godinama, sve dok ne zahtijevaju medikamentoznu terapiju.

Pozitivna promjena jeste to što se o mentalnom zdravlju danas govori otvorenije nego ranije. Građani se češće odlučuju potražiti stručnu pomoć, što također utiče na povećan broj propisanih terapija. Međutim, problem predstavlja nedostatak psihoterapijske podrške, zbog čega su lijekovi često jedina dostupna opcija.

Savremeni način života, narušeni porodični odnosi, migracije i smanjena društvena povezanost doprinose osjećaju usamljenosti, koji je jedan od čestih okidača depresije, naročito kod starijih osoba.
Lijekovi nisu jedino rješenje.
Zdravstveni radnici naglašavaju da lijekovi mogu biti važan dio terapije, ali nisu trajno rješenje bez psihološke i društvene podrške. Prevencija, dostupna psihoterapija, jačanje zajednice i otvoren razgovor o mentalnom zdravlju ključni su koraci u rješavanju ovog problema.
Porast upotrebe antidepresiva u Bugojnu stoga treba posmatrati kao upozorenje, ali i kao poziv institucijama i društvu da se ozbiljnije posvete mentalnom zdravlju građana.

Depresija je mentalni poremećaj koji karakteriše tuga, gubitak interesovanja ili zadovoljstva, osjećaj krivice ili niske sopstvene vrednosti, poremećen san ili apetit, osećaj umora i slaba koncentracija. Naziv bolesti potiče od latinske riječi deprimere što znači potisnuti, pritisnuti ili udubiti. Može biti dugotrajan ili ponavljajući poremećaj, može značajno da narušava sposobnost osobe da funkcioniše na poslu ili u školi, ili da se nosi sa svakodnevnim životom. U najtežoj formi, depresija može dovesti do samoubistva. Kada je blaga, depresija se može liječiti bez lijekova, ali kada je umjerena ili teška, potrebni su lijekovi i psihoterapija. Dakle, depresiju karakteriše snažno neraspoloženje koje ne prestaje ili se ponavlja (vraća) bez razloga, onemogućava osobu da radi ili uči, da se druži, spava i jede. Veliki broj ljudi ima periode slabijeg raspoloženja i bezvoljnosti, ali su ta stanja prolazna i ne utiču na funkcionalnost osobe, pa to ne možemo nazvati depresijom. Depresija je ozbiljna bolest koju je neophodno liječiti. Dijagnostika i liječenje depresije može se sprovesti na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Specijalistički psihijatrijski tretman je potreban malom broju ljudi i to onima sa komplikovanom depresijom ili onima koji ne reaguju na tretmane prve linije. Depresija često počinje u mladosti. Češće pogađa žene nego muškarce, a u visokom riziku su i nezaposlene osobe.