Dana oslobođenja Bugojna u II svjetskom ratu

Poštovani sugrađani, 

Dana 09.septembra 2021.godine Udruženje antifašista i boraca NOR-a Bugojno organizuje manifestaciju obilježavanja Dana oslobođenja Bugojna u II svjetskom ratu, gdje su pozvani svi građani Bugojna kao i predstavnici boračkih organizacija iz prošlog rata i predstavnici političke vlasti. Pozivamo Vas da zajedno obilježimo ovaj događaj kako bi se i šira bugojanska javnost upoznala sa istim. Manifestacija će se održati na dan 09.septmbra (četvrtak) sa početkom u 17,00h na platou ispred Gimnazije Bugojno. 

Programski defile kretanja predviđen je : Gimnazija - „Spomen park“ - plato KSC-a kroz Wagnerovu ulicu. Ispred KSC-a je predviđen kratki kulturno-zabavni program. 

Sve aktivnosti će biti usklađene sa vremenskim uslovima i trenutnim epidemiološkim mjerama!  

Kultura sjećanja :HRONIKA BUGOJNA IZ 1941/1945

Privatne trgovačke radnje raznih struka u gradu 71 lice.

U ugostiteljstvu radilo je ukupno 50 lica,a u zanatstvu svih struka oko 88 ljudi.

Pored ovih djelatnosti u Opštini radilo je oko 75 službenika,uključujući u taj broj šumare,tesare,učitelje,službenike Sreskog načelstva .

Ukupan broj zaposlenih ,zajedno sa slobodnim zanimanjima,iznosio je 1939.godine oko 360 ljudi od čega je socijalno osigurano bilo 150.

Seosko stanovništvo bilo je prezaduženo kod banaka ili kod mjesnih trgovaca koji su se brzo bogatili lihvarskom kamatom.

U gradu su bila dva kulturna doma sa čitaonicom i pjevačkim horovima i to: Srpski i Hrvatski dom,te Muslimanska čitaonica.Postajala su društva “Prosvjeta “,”Gajret”,”Napredak”,kao i filskulturno društvo”soko”.

Politička osnova svih ovih organizacija bila je strogo vjerski i nacionalno određivanje.

Politički život uoči rata 1941.godine imao je sve karakteristike ,političkog života.

Pored Hrvatske seljačke stranke (HSS),Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) ,Jugoslavenske radikalne stranke najjači uticaj je imala (HSS).

U Bugojnu je uoči rata bilo nekoliko jevrejskih porodica.

To su porodice Grosa,Šprunga,Atijasa,Bokora i Saloma.Oni su se isključivo bavili trgovinom i u njoj imali jake pozicije.

U maju mjesecu formiran je u Bugojnu ustaški stožer. Odmah potom formirana je i ustaška milicija koja je odigrala glavnu ulogu u progonu . U miliciju su ušli pripadnici ustaškog pokreta Ivica Jurišić, Milivoj Čelik, Augustin Perković i drugi. Čim je formirana milicija odmah je započelo masovno hapšenje, interniranje, prisilno iseljavanje, pljačkanje i ubijanje  stanovništva u Bugojnu i njegovoj okolini.

U vremenu od 15. juna do mjeseca septembra 1941. god. ustaše i ustaška milicija noću masovno odvode ljude u kamionima u obližnje selo Gračanicu na mjesto Zanesenovići i ubijaju ih na razne načine - iz pušaka, revolvera, pojedine kolju, a neke i žive bacaju u jamu. Tako su koncem juna mjeseca upale ustaše u sela Čipuljić, Karadže i Sultanovići, sabrah su oko 70 građana te ih sve doveli u Bugojno i zatvorili u zgradu osnovne škole u Bugojnu. Žrtve su temeljito opljačkane, svezane žicom i konopcima te odvedene na Zanesenoviće gdje se nalazi ogromna prirodna jama pored puta Bugojno - Gornji Vakuf.

U blizini rijeke Vrbas ustaše su ubijale žrtve nad tom provalijom koja je kasnije, po najvećem krvniku Branku Kuštri, prozvana „Kuštrina jama".

Početkom juna došao je u Kupres kotarski pretstojnik iz Bugojna Branko Kuštro, a tih dana dolazi i Rafael Boban sa jednom grupom hercegovačkih ustaša, koji su svi došli u civilu, ali naoružani. S Bobanom su zapovjedništvo činili Marko Mihaljević, Marko Raić, Branko Kuštro i Jurišić iz Bugojna.

Ovi hercegovački ustaše došli su u četiri kamiona te njihovim dolaskom otpočinju masovna ubojstva  kojima je rukovodio Bobanov štab. Svi građani ovoga kraja morali su se javiti ustaškim vlastima, a veliki broj njih je ubijen ili bačen u jame bačen. Poznato je to da je tada ustašama raspisana nagrada – 100 dinara za komunističku glavu dobiti 100 dinara.

Kad je počeo pokolj, velika grupa već sakupljenih građana prebačena je kamionima na mjesto zvano Borovo Polje.

Sve su žrtve bile vezane konopcima i žicom. Jedan jedini čovjek je uspio pobjeći iz ove grupe. To je Todor Nikić iz Vukovskog koji je bio očevidac ovog masovnog pokolja.

Žrtve su bile iz samog Kupresa, zatim sela Gornji i Donji Malovan, Ravnog, Rilića i Vukovskog. U jednu jamu bačeno je preko 150 ljudi.

Iz sela Blagaja kupreški ustaše su pokupile oko 50 Srba, odveli ih na mjesto zvano Korita, poubijali iz mitraljeza, pobacali u jamu, a za njima bacili bombe i kamenje. U ovim pokoljima za kratko vrijeme stradalo je iz Kupresa i okolnih sela oko 500 osoba, a ovi krajevi su još više nastradali 1942. godine dolaskom zloglasne Crne legije. Kupres je u prvoj polovini rata predstavljao snažno ustaško uporište kojee je konačno osvojila Treća krajiška brigada 3. oktobra 1943. godine, nakon čega nikad više nije predstavljao značajnije ustaško uporište.

BUGOJANSKI AERODROMI

1942.g.partizani počinju djelovati i svojom avijacijom pod nazivom Partizanska eskadrila o kojoj je snimljen i odličan film pod istim nazivom ,a onda 2 godine kasnije ,tj.u jesen 1944.,tačnije 20.10.1944.u Čurčića Lugu kod Bugojna formirana je vazduhoplovna baza i to 2.vazduhoplovna baza 5. korpusa NOV I POJ o čemu se govori i u pomenutom filmu na njegovom kraju,odakle se izvodila borbena dejstva sve do proljeća 1945.kad prelazi u oslobođeni Rajlovac.

A spomenimo i to da je Bugojno imalo aerodrom i na području današnjeg Hendeka,odnosno,starog "Iskrinog"stadiona,a istim su se služile i ustaške vlasti prije toga.Prvi komadant baze Rade Marković a potom Hamdija Hodžić.Pored ostalog,ova Bugojanska vazduhoplovna baza je odigrala presudnu ulogu u Travničkoj i Sarajevskoj operaciji konačnog oslobođenja.

Kako god bilo,Bugojno je,dakle , imalo dva aerodroma za vrijeme 2.svjetskog rata.

9. septembar, za mnoge Bugojance, koji pamte vrijeme do 1991. godine, ovo je datum podsjećanja na nekadašnje obilježavanje Dana oslobođenja Općine Bugojno.

Niz godina, nakon Drugog svjetskog rata, ovaj dan se proslavljao kao najveći općinski praznik.

Bilo je to vrijeme kada se Bugojno imalo čime pohvaliti. Privreda je bila u stalnom usponu, broj zaposlenih je sve više rastao, da bi 1988.godine premašio cifru od 17000. Paralelno su se razvijali obrazovanje, kultura, sport i druge životne oblasti. Bugojno je u to vrijeme bilo mjesto ugodnog življenja, u kojem lokalno stanovništvo nije imalo, za razliku od danas, nekih većih egzistencijalnih i socijalnih problema. Većina mladih, po okončanju studija, vraćala se u Bugojno, dok su iz drugih krajeva bivše zemlje stizali stručnjaci raznih profila.

U takvoj atmosferi Dan oslobođenja Općine Bugojno svečano se proslavljao. Deset osoba koje su se istaknule svojim radom i dale doprinos razvoju lokalne zajednice bile su nagrađene plaketom, tada najvećim općinskim priznanjem. Tokom svake proslave bila bi upriličena svečanost otvaranja nekog novog proizvodnog pogona, ustanove ili infrastrukturnog objekta. Tako je, između ostalog, u povodu obilježavanja Dana oslobođenja Općine Bugojno 1975. godine u funkciju pušten tranzitni put prema Kupresu i Donjem Vakufu, a otvorena je i tada novoizgrađena škola „9. septembar“ (sadašnja Treća osnovna škola).

Godinu dana kasnije svečano su u rad pušteni reflektori na stadionu „Mladost“, dok je 1978. godine, u krugu preduzeća „Mlinpek“ otvorena nova pekara.oslobodjenje-bugojna-1

Proslavu Dana oslobođenja Bugojna redovno je pratio bogat kulturno- umjetnički program, a ponekad bi neka od manifestacija imala veći nivo od općinskog. Sportska takmičenja su bila u znaku osnovaca i srednjoškolaca, ali i nezaobilaznih radničko- sportskih igara. Često bi se praznik znao uveličati gostovanjem nekog od renomiranih nogometnih, rukometnih ili košarkaških klubova, te simultankom nekog šahovskog velemajstora.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća lokalna vlast je donijela odluku da, ubuduće, Dan oslobođenja Općine Bugojno bude 25. august, kao datum prvog oslobođenja Bugojna iz 1943. godine. Prethodni datum proslave bio je vezan za 9. septembar 1944. godine, drugo i konačno oslobođenje Bugojna u Drugom svjetskom ratu.

Promjena termina nije imala nikakav utjecaj na formu obilježavanja Dana oslobođenja Općine Bugojno. I dalje se svečano slavilo, uz prezentiranje uspješnih rezultata na privrednom i drugim poljima. Bugojno je tada bilo među 10 vodećih općina u bivšoj državi koje su imale najveći nacionalni dohodak ostvaren po glavi stanovnika, na šta su njegovi građani bili posebno ponosni.