U stvarnosti je realnost posve drugačija!


U stvarnosti je realnost posve drugačija!

Kad su braća Lumiere 1896. projicirali crno bijelu filmsku snimku dolaska vlaka na peron, u dokumentarcu nazvanom "L'arrivée d'un Train à La Ciotat", izazvali su histeriju, publika je vrišteći bježala iz kina, u strahu da ih ne pregazi lokomotiva.

Danas nam to može izgledati smiješno, ali tadašnja publika, nenavikla na novi medij, projekciju nije razlikovala od stvarnosti. Od tada je prošlo više od stoljeća, od nas se očekuje da razlikujemo stvarnost od njezine medijske prezentacije. Jesmo li zaista evoluirali, ili još uvijek ne možemo pouzdano razlikovati fikciju od realnosti?

Od tih smo dana tehnološki napredovali. Celuloidni film još se može kupiti, postoji kao tržišna niša za nostalgičare. No danas se snima digitalnom tehnologijom, a snimke se dotjeruju na računalima, koristeći specijalizirani software.


Već se u samim kamerama/mobitelima slika obrađuje, tako da više i ne postoji "sirova", "prirodna", nedirnuta snimka. Odmak od neposrednog doživljaja sve je veći, stvarnost je tehnološki posredovana. Umjesto da planinarimo, gledamo dokumentarce o planinama. Umjesto da se bavimo sportom, gledamo utakmice na televiziji. Umjesto da živimo, gledamo tuđi život. Umjesto da mislimo svojom glavom, puštamo da nam netko drugi servira gotova mišljenja.

Kolika je naša medijska pismenost?

Mnogo se toga događa u svijetu, ali događaj još nije vijest. Samo će mali broj zbivanja dospjeti u medije kao vijest vrijedna spomena. Naravno, netko drugi za nas odlučuje koji događaj će postati vijest.
Velika je vjerojatnost da će i tada činjenice biti prerađene, dorađene, reducirane s namjerom da se izazove reakcija koja odgovara vlasniku medija. Taj vlasnik ne mora biti poznat, najčešće i nije.
Studente novinarstva uče da treba prije svega "objektivno" prenijeti činjenice, a onda eventualno dodati komentare, pri čemu treba objema stranama dati priliku da iznesu svoje viđenje.

Tko god prati naše medije zna da se u praksi ta pravila zanemaruju. Ništa bolje nije ni u velikom svijetu. Vijesti se prenose na takav način da oblikuju naša uvjerenja. Zato kažemo da se vijesti proizvode, a vijesti proizvode naše stavove.

U proizvodnju vijesti umiješala se u zadnje vrijeme visoka tehnologija. Današnja su računala dovoljno moćna da se fotografija, zvuk i video mogu "obraditi" na takav način da se gubi veza sa izvornim događajem, sa stvarnošću.