KNJIGA O ZEMLJI BOSNI

Pred čitaocima je knjiga koja obuhvata izabrane tekstove za period od trideset
godina (od 1995. -2025. godine). Dakle, riječ je o relativno dugom vremenskom
periodu, s tim da se u tekstovima na kritički način kazuje o Bosni, njenim
ljudima i vrijednostima. Većina tekstova napisani su kao posebni autorski, zatim
kao recenzije, pogovori, predgovori i prikazi knjiga i studija autora iz naše
države Bosne i Hercegovine, a koji u bitnom smislu svjedoče o Bosni kao
temeljnoj vrijednosti kroz koju ili preko koje se zrcale univerzalne kategorije
ljudskog bitka, razvoja, opstanka i daljih perspektiva naše domovine. Tekstovi
su, kao što će čitaoci uočiti, promišljani i pisani na izvoran način, i to u ime
mnogih stvari toliko očevidnih, pa i u ime egzemplarnosti Bosne i Hercegovine
za svaku postojeću geopolitiku i geofilozofiju.

U ovoj knjizi, prezentirani su i autorski tekstovi koji se odnose na bošnjačke
učenjake kakvi su Ahmed ef. Burek iz Gornjeg Vakufa, njegov učenik i student
Muhamed Mašić iz Gračanice, pedagoški, profesorski i filozofski angažman
profesora Kasima Prohića iz Konjica, geopolitička promišljanja akademika
Esada Durakovića o Palestini na savjesti čovječanstva, o vakifima Gračanice
Skopaljske i dobrima koja su uvakufili, o musafirhanama u Bosni i Hercegovini
kao islamskoj tradiciji Bošnjaka, te o historiji Bosne iz razdoblja Ilirikuma i
ranog Srednjeg vijeka (period od preko 1000 godina). Ovi autorski tekstovi
objavljeni su u recentnim časopisima kao što su Odjek, Pregled, Znakovi
vremena, Glasnik Rijaseta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, svi iz
Sarajeva, Logos iz Tuzle, Bosanski pogledi iz Londona, Gračanički glasnik iz
Gračanice, kao i knjigama i na portalima koji su navedeni u samoj knjizi.

U Pogovoru za knjigu našeg Ahmeda Kice koji je napisao Fuad Đidić, bivši
ambasador Bosne i Hercegovine u Australiji i Japanu, pored ostalog se navodi:
„Zbirka recenzija, eseja i članaka „Zapisi o Bosni, njenim ljudima i
vrijednostima“ obuhvata skoro tri decenije uspješnog spisateljskog rada
profesora Ahmeda Kice i, otkriva njegovo neprekinuto zanimanje za odnos
između službenog, napisanog i, nenapisanog, još neiskazanog o Bosni. Trijumf
bosanskog identiteta i vrijednosti nad patologijom destrukcije Bosne sija
gotovo, svuda u ovom djelu Ahmeda Kice.

Iz neodoljive radoznalosti i filozofskog erosa autora da obradi djela mnogo
talentovanih i darovitih autora koji istražuju Uskopaljsku dolinu nastala je ova
knjiga divne „začudnosti“ nad Bosnom koju do danas nismo poznavali i koja će
u čitaocu posve sigurno, otvoriti potpuno novu imaginaciju historije bogatstva
Bosne koja je ostala nevidljiva ili, nedokučiva. Epigrafski stil autora oblikovan
decenijama zanimanja za historiju Bosne ovoj knjizi daje njenu dušu, dinamiku
i, za nas predstavlja pravi izazov.

Naši najbolji i najtalentovaniji umovi i istraživači , oslobođeni za kritičko
mišljenje, kao rijetko kada u našoj povijesti, odvažno pišu o „semiotici Bosne“
njenom zaboravljenom znakovlju, duši njenih ljudi, ispravljajući
„krivotvorevine hegemonije“ ( Senadin Lavić) da bi poput Ahmeda Kice iz
duboke tišine Uskopske doline, te velike raskrsnica puteva, u tekst pokušali
vratiti makar dio onoga o čemu su naši pretci morali ili, htjeli šutiti čuvajući
glavu na granici svjetova. U toj smjelosti sastoji se snažna privlačnost ovog
djela profesora Ahmeda Kice. „Zapisi o Bosni...“ Ahmeda Kice odzvanjaju
nečim što možemo nazvati trijumf i vitalnost bosanskog Uma.“ U Pogovoru za
knjigu našeg Ahmeda Kice koji je napisao naš večerašnji promotor Fuad Đidić,
bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Australiji i Japanu, pored ostalog se
navodi: „Zbirka recenzija, eseja i članaka „Zapisi o Bosni, njenim ljudima i
vrijednostima“ obuhvata skoro tri decenije uspješnog spisateljskog rada

profesora Ahmeda Kice i, otkriva njegovo neprekinuto zanimanje za odnos
između službenog, napisanog i, nenapisanog, još neiskazanog o Bosni. Trijumf
bosanskog identiteta i vrijednosti nad patologijom destrukcije Bosne sija
gotovo, svuda u ovom djelu Ahmeda Kice.

Recenzija za knjigu: Ahmed Kico, Zapisi o Bosni, njenim ljudima i vrijednostima. Izabrani tekstovi

Knjiga Zapisi o Bosni, njenim ljudima i vrijednostima. Izabrani tekstovi autora Ahmeda Kice potvrđuje
uvjerljivo kako „autoritet“ teksta zavisi od njegova konteksta, odnosno da se važni tekstovi u
univerzumu jedne kulture mogu najuspješnije vrednovati svojom intertekstualnošću, ali ne
vrijednosno neutralnim „uklapanjem“ u kulturalni ili naučni kontekst u koji ulaze nego svojom
sposobnošću da izazivaju određena „valorizacijska gibanja“ u svome kontekstu. Neki tekstovi,
zapravo, na naročit način čine kontekst dinamičnim, pokazujući kako kontekst nikada nije statičan te
da ga neki tekstovi (neki naročito) dinamiziraju kao sistem vrijednosti uvijek otvorenih autorskim
propitivanjima i (re)valorizaciji. Sklon sam ovu knjigu izabranih tekstova Ahmeda Kice posmatrati
upravo u tom smislu.

Čitaocu koji ima naročito kultiviran odnos prema tekstovima, odnosno prema knjigama, već i sāmī
„susret“ s naslovom Kicina djela svjedoči o tome da autor svojim djelom trasira „magistralu“ kojim će
interpretacijski prenijeti niz publikacija u sistem vrijednosti koje su istovremeno i savremene i
svevremene. Naslovom je eksplicirana Bosna koja konotira transpovijesnost zemlje Bosne pa tek
potom i državu Bosnu i Hercegovinu, jer Bosna – kao zemlja – mnogo je kompleksniji, sadržajniji i
dugovječniji pojam od pojma država Bosna i Hercegovina: na/u toj zemlji Bosni razvijala su se brojna
društvena uređenja, mnogi njihovi oblici, s manjim ili dužim periodom trajanja, ali je Bosna kao
zemlja sve njih u povijest ispratila, ostajući spremna i otporna za ova i buduća iskušenja. To je jedan
od izuzetnih, zapravo je najvažniji aspekt kontekstualizacije ovoga djela. Bosna je već naslovom
situirana kao primarna vrijednost. Za brižne autore, kao i za obrazovane čitaoce, naslov je uvijek jaka,
ili je najjača pozicija djela. Ova knjiga imala je punu sreću s takvim odabirom naslova. No, njegova
vrijednost i sadržajnost se potom dograđuje i eksplicira dodatkom da je riječ o njenim ljudima i
njenim vrijednostima. Dakle, autor je upotrijebio plural ljudi, umjesto moguće riječi narodi, građani i
sl., pa je, zapravo, ovom riječju ljudi dodatno istaknuo univerzalizam i kosmopolitizam koji afirmira
njegova knjiga, univerzalnu vrijednost kakvu ne sadrže partikularizirajući pojmovi kao što su, recimo,
narodi, građani i sl. Pojam ljudi u ovome naslovu, kao i inače, bremenit je pozitivitetom, sav je u
tome; otporan na svaku vrstu podvojenosti ili diferenciranja.
Posvećujući ovoliku pažnju naslovu Kicina djela, ja zapravo naglašavam kako su cijeli njen sadržaj i
metoda već najavljeni ili sadržani u naslovu koji nosi obilje pozitiviteta pa se time – tim prezrelim

pozitivitetom – kontekstualizira u našem vremenu čijim negatorskim i negativističkim nasrtajima je
izložena Kicina, ili naša, postojana Bosna. Najzad, ta naslovna vrijednosna elipsa dovršava se
eksplikacijom da je riječ o vrijednostima Bosne. Dakle, knjiga govori – ona je, zapravo, u tekstnom
dijalogu s drugim autorima, ili intertekstualno – o vrijednostima koje su nama kao ljudima prioritetne
(a i patriotizam je izuzetna vrijednost, vrlina), tako da ovaj naslov koji dostojno predstavlja knjigu
vidim kao naročitu kumulaciju pozitiviteta. Najzad, dok govorim o zasićenoj smisaonosti i bogatstvu
naslova koji uspješno „pokriva“ ono što je najbitnije u knjizi, valja kazati da i prva riječ u njemu – riječ
zapisi – konotira dokumentarnost, hroničarsku metodu i vrijednost, a to su pojmovi, ili kategorije,
koje sugeriraju vjerodostojnost, autentičnost, čak i historiografsku pouzdanost.
Tekstovi u ovoj knjizi naoko su raznovrsni, ali su svi u „orbiti“ zemlje Bosne kao kompleksne
vrijednosti. To je ono što ih čvrsto drži na okupu u ovoj knjizi. Riječ je uglavnom o kritičkim prikazima
knjiga, o Kicinim recenzijama publikacija koje su se objavljivale tokom dužeg vremena, o promotivnim
tekstovima. Očigledno, pred nama su tekstovi koji su vrijednosni u značenju autorova neizostavna
kritičkog i vrijednosnog stava. To je inače osnovno obilježje autora i ovoga njegova djela. Naime, čak i
onda kada prikazuje, recimo, historičarska djela, Kico ne ostaje na ravni neutralne deskripcije, već
obavezno uvodi dinamiku vrednovanja. Čitalac se ne mora baš uvijek i upravo u svemu složiti s njim,
jer svako vrijedno djelo zapravo je otvoreno djelo, ali mu valja odati priznanje za zauzimanje stava, za
sud vrijednosti koji konzistentno i koherentno obrazlaže.

Budući da je knjiga nastajala tokom dužeg perioda i različitim povodima, prirodno je da u njoj ima
mjestimičnih ponavljanja. Uzdajući se u dobronamjernost čitaoca, sugeriram – razložno, zaista – da to
shvati kao poentu, ili kao poente, koje su obilježje autorova vrijednosnog stava građenog tokom
dužeg vremena.

Budući da su tekstovi nastajali u dužem vremenskom periodu – kao što sam već kazao – a da se
pojavljuju upravo sada, postaje očiglednom vrijednosna konstanta na koju sam također ukazao
posvećujući se vrijednostima njenoga naslova. No, iz toga proizlazi još jedna poenta. Naime, budući
da je riječ o jednome izrazito kriznom dobu, spreman sam recenzentskim sudom predstavljati ovu
knjigu kao izrazito angažiranu u horizontu univerzalnih vrijednosti o kojima sam govorio povodom
njenoga izvrsno artikuliranog naslova. Knjiga uvjerljivo afirmira – dijalogizirajući s drugim autorima –
identitet zemlje Bosne i njenoga humana Čovjeka, jer i zemlja i Čovjek bez identiteta su ništa. Zato se
upravo sada – kada nastaje ova knjiga – uporno i sa više strana juriša na Bosnu i na Bosanca, na
njihove identitete.

Zanimljivo je da se značajan broj tekstova u ovoj knjizi odnosi na publikacije nastale u Kicinoj
zavičajnoj Skopaljskoj dolini kao svojevrsnom mikrokosmosu. Sticajem okolnosti, isti taj prostor je

moj zavičaj iz kojeg sam – nadam se – zaputio se ka vrijednostima kosmopolitizma. No, tim povodom
želim naglasiti da sam – čitajući Kicinu knjigu i afirmiranje brojnih „tamošnjih“ vrijednosti – došao do
zaključka kako su moja saznanja o povijesnim i kulturalnim vrijednostima zavičaja oskudna, ali poenta
je u tome što mi se te vrijednosti u knjizi otkrivaju kao zapretane univerzalne vrijednosti zemlje Bosne
i njenih dobrih ljudi a ne samo zavičaja. Ta stabilnost vrline u Bosni, povremeno izložene „olujama
povijesti“ i ta nova saznanja koja nudi knjiga daju nadu u budućnost Bosne, u opstojnost njena
identiteta kojeg promovira ova knjiga.
Vjerujem da nije moguća bolja recenzentska preporuka da se ova knjiga objavi i da se čita.

Akademik Esad Duraković