Nije mi lahko sinko, poče mi priču komšija kojeg sam posjetio u domu

NIJE MI LAHKO, SINKO.

Nije mi lahko sinko, poče mi priču komšija kojeg sam posjetio u domu za stare osobe. Znaš, ja sam imao svoj svakodnevni ritual godinama. Ujutru smo ja i moja Hanka sahat pili kahvu. Volio sam kad ona melje kahvu sa ručnim mlinom. Stvarao se tim zvukom takav ambijent topline koji se širio cijelom kućom.

Pogotovo kad sam došao u penziju. Znala je ona, rahmet joj duši, da ja ujutro volim pitu. Onu poprskušu sa suhim sirom. Nije me ni pitala, samo bi me zovnula kad bude gotovo. Godine su to, dobri moj komšija. To je prevazišlo i ljubav. Nismo mogli minutu jedno bez drugog. Kada izađem u baštu da radim, volio sam da je i ona tu. Ne da radi. Samo...nako'. Njene hurmašice još pamtim. Ni u koga kao njene.

A mnogo smo se napatili da djecu izvedemo na selamet. Da odhranimo. Odškolujemo. Uz Božiju pomoć smo uspjeli. Obojica su završili fakultete. Zasnovali svoje porodice. Ja i moja Hanka smo bili sa mlađim. Sa Fikrom. Sve je bilo dobro dok je moja Hanka bila živa. Samo je jedno jutro kasnila iz šupe sa drvima. Kada sam otišao da vidim. Ona nepomična. Mrtva. Umrla je kako je i živjela.

Tiho. Neprimjetno. Ukopao sam je pored puta, po njenoj želji. Zajedno smo odredili gdje će nam biti poslednji smiraj. Jedno pored drugog. Dva mjeseca poslije, čuo sam svađu snahe i Fikre, sina. Ona je histerično vikala na njega da me, kako zna , "makne" iz kuće. Dva jutra poslije je došao i kaže: "Znaš babo, ti bi trebao razmisliti o domu za stare. Tamo imaš društvo. Svoju generaciju. Mi bi te stalno obilazili. Ne bi ti ništa falilo. Znaš babo, meni dolaze ugledni ljudi. Ti imaš problem sa prostatom. Kuća smrdi na urin. Moraš nas razumjeti. "Toliko me je povrijedio sinko moj. Nisam očekivao od njega. Toliko toga smo ja i Hanka propatili dok je on završio mašinstvo.

A stariji neće ni da čuje.. Samo sam rekao, ako ćeš ti sine biti sretan i ja ću. Samo mi ponekad dovedi unučad. Da ih pomilujem i dam čokoladu. Eto tako, prijatelju moj, na kraju svog života, dijelim sobu sa još dvojicom nesretnika sličnih meni. A ja se nadam da ću uskoro odseliti odavde. Pored puta. Kod svoje Hanke. Njoj nikad nisam bio teret.