Kako se rađala Tvornica „Slavko Rodić“ u Bugojnu

Godina 1950. bila je prekretnica za Bugojno. U vremenu velikih političkih i ekonomskih izazova, kada je tadašnja Jugoslavija započinjala snažan proces industrijalizacije, u našem gradu počela je izgradnja tvornice koja će obilježiti decenije koje su dolazile ,Tvornice „Slavko Rodić“.

Prema svjedočenjima učesnika iz tog vremena, odluka o izgradnji donesena je 27. marta 1950. godine, a prvi radovi počeli su u izuzetno teškim uslovima. Nedostajalo je gotovo svega ,stručnih kadrova, građevinskog materijala, alata, opreme, električne energije i odgovarajuće infrastrukture.

Ipak, radovi nisu stajali.

Posebno je zanimljiva priča o prvim radnicima i graditeljima fabrike. Kako se navodi u tadašnjem tekstu, nije bilo dovoljno ni inženjera. U jednom trenutku na gradilištu je bio samo jedan inženjer građevine, uz nekoliko tehničara. Radnici su, međutim, vlastitim snagama rješavali probleme koji su se pojavljivali.

Jedan od primjera govori o kotlu teškom čak 25 tona. Bez odgovarajuće opreme, kotao je morao biti prebačen na gradilište, a zatim ručno, „mic po mic“, dopremljen na mjesto gdje je trebalo da bude ugrađen.

Prva godina bila je godina borbe za stvaranje osnovnih uslova za rad. Nedostatak električne energije posebno je usporavao proizvodnju. Kako bi se problem riješio, radnici i rukovodioci odlučili su sami izgraditi dalekovod. Odluka je provedena u djelo i električna energija je stigla do proizvodnih hala.

Tvornica nije samo proizvodila – stvarala je i stručnjake.

Kako je kolektiv rastao, tako se povećavao i broj kvalifikovanih radnika, tehničara i inženjera. Početkom 1952. godine u preduzeću je već bilo 50 radnika i 34 službenika, a broj zaposlenih nastavio je rasti.

U tekstu se posebno ističe da je 1951. godina protekla u znaku ogromnog ulaganja i napora. Iako su nedostajali ljudi, oprema i materijal, radnici su nastojali izvršavati postavljene planove.

Tako je, iz gotovo ničega, počela nastajati fabrika koja će postati jedan od simbola industrijskog razvoja Bugojna.

Danas, kada su iza nas decenije razvoja i promjena, vrijedi se prisjetiti tih prvih dana. „Slavko Rodić“ nije nastao preko noći. Gradili su ga ljudi, znanjem, radom, upornošću i odricanjem.

To je dio industrijske historije Bugojna koji ne bi smio biti zaboravljen.

Od močvare do industrijskog grada: Kako je fabrika mijenjala Bugojno

Bugojno nekada nije bilo grad kakav danas poznajemo. Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, na prostoru na kojem je trebala biti izgrađena nova fabrika, nalazila se gotovo prazna, vlažna i močvarna poljana. Upravo na tom prostoru počela je priča o industrijskom razvoju koji će u narednim decenijama promijeniti lice Bugojna.

Prema svjedočenju jednog od ljudi koji su učestvovali u izgradnji fabrike, na početku gotovo da nije bilo potrebnih stručnih kadrova. U Bugojno su dolazili inženjeri, tehničari i radnici iz drugih krajeva, a oprema se nabavljala iz zemlje i inostranstva. Građevinske radove izvodilo je preduzeće „Simo Šolaja“.

Proizvodnja je simbolično počela 22. decembra 1952. godine, sa svega pedesetak radnika. Veliki broj zaposlenih tada je došao iz Valjeva, jer Bugojno nije imalo dovoljno mašinskih inženjera i drugih stručnjaka potrebnih za novu industriju.

U početku stanovništvo nije bilo potpuno uvjereno da će velika fabrika donijeti nešto dobro. Izgradnja industrijskog kompleksa predstavljala je veliku promjenu za tadašnji mirni grad. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, ljudi su sve više shvatali da fabrika donosi posao, sigurnost i mogućnost razvoja.

I nije se razvijala samo proizvodnja.

Uz fabriku su počeli nicati stambeni objekti, uređivati se saobraćajnice i razvijati komunalna infrastruktura. „Slavko Rodić“ postao je jedan od glavnih pokretača izgradnje Bugojna. Već početkom pedesetih izgrađeno je prvo radničko naselje – Kolonija, sa 11 stambenih zgrada i 198 stanova.

Fabrika je tako postala mnogo više od mjesta gdje se proizvodilo. Postala je svojevrsna škola života i stručnog obrazovanja. Organizovano je školovanje budućih kadrova, a mladi ljudi iz Bugojna počeli su se usmjeravati prema zanimanjima koja ranije u gradu gotovo da nisu postojala.

Kako se navodi u svjedočenju objavljenom u starom novinskom tekstu, fabrika je vremenom postala mjesto gdje su zajedno radili Hrvati, Muslimani, Srbi, Slovenci i radnici iz drugih krajeva tadašnje zemlje. Nije bila samo prostor proizvodnje, već i mjesto susreta, obrazovanja, druženja i stvaranja novih odnosa među ljudima.

Posebno je zanimljiv podatak da su se u jednom periodu iz Bugojna i okolnih mjesta školovali brojni mladi stručnjaci, a fabrika je postala važan oslonac razvoju grada i šireg kraja.

Danas, kada su mnoge zgrade i objekti iz tog vremena promijenili namjenu, a veliki dio nekadašnjeg industrijskog sistema više ne postoji u svom nekadašnjem obliku, ostaje pitanje koliko zapravo poznajemo vlastitu industrijsku prošlost.

Jer priča o „Slavku Rodiću“ nije samo priča o jednoj fabrici.