Lako je manipulirati onima koji ne postavljaju pitanja

Lako je manipulirati onima koji ne postavljaju pitanja
Sve češće se postavlja pitanje koga političke stranke i njihovi lokalni odbori zaista žele oko sebe.

Dovoljno je pogledati spiskove ljudi koji se okupljaju na sastancima mjesnih i gradskih odbora. Jesu li među njima ljudi različitih zanimanja, obrazovanja i životnog iskustva ili se uglavnom pozivaju oni koji će bez mnogo pitanja prihvatiti ono što im se servira?

Jedan advokat, koji živi u našoj mjesnoj zajednici, jučer mi je rekao:
„Nikada nisam pozvan na sastanak mjesne zajednice, niti na bilo kakav politički sastanak. Oni koji sazivaju sastanke pozivaju sebi slične, jer je takvima lakše manipulisati.“

Prema njegovim riječima, u njegovom neposrednom okruženju živi pet pravnika, tri direktora i nekoliko doktora, ali se njihova stručnost i mišljenje, kako tvrdi, gotovo nikada ne traže.

Naravno, ovo je stav jednog građanina, ali pitanje koje postavlja mnogo je ozbiljnije: da li se u lokalnoj politici svjesno zaobilaze ljudi koji bi mogli postaviti neugodna pitanja, tražiti odgovornost i insistirati na činjenicama?

Ako je cilj politike da zastupa interese građana, onda bi vrata trebala biti otvorena za sve ,i za radnike i penzionere, i za privrednike, profesore, ljekare, pravnike, inženjere i sve druge građane.

Jer politika ne bi trebala počivati na poslušnosti i manipulaciji, nego na znanju, odgovornosti, argumentima i povjerenju građana.
A kakva je situacija u vašoj mjesnoj zajednici? Koga pozivaju na sastanke, a koga nikada ne zovu?

Pišite u komentarima. Vaše iskustvo može otvoriti važnu javnu raspravu.