Utvrda Kaštel (Fenarlik), locirana u Bugojnu, vjerovatno je podignuta u razdoblju srednjeg vijeka,
Utvrda Kaštel (Fenarlik), locirana između Novog Travnika i Bugojna, vjerovatno je podignuta u razdoblju srednjeg vijeka, a u kartografskim izvorima se prvi put javlja tek 1883. godine. Geodetski planovi i karte 19. i 20. vijeka vjerodostojno dokumentuju propadanje ostataka tog utvrđenja, isprva ga jasno prikazujući kao ruševinu, dok se naposljetku sačuvao samo toponim Kaštel.
Ovim radom autori su pokušali identifikovati i objediniti sve relevantne kartografske izvore na kojima je predočen lokalitet Kaštela, uz analizu načina topografisanja ostataka srednjevjekovne utvrde.
Prema dostupnim historijsko-arheološkim podacima postojanje ostataka srednjevjekovne utvrde Kaštel veže se za vrijeme srednjevjekovne Bosne, kada je sagrađen, ali se zbog nemara ljudi nije mogao oduprijeti zubu vremena. Lokalitet Kaštela u historijskoj nauci bio je već odavno poznat (Husić, 2002).
Ovaj grad se u osmanskim izvorima spominje 1574. godine, ali je daleko stariji, što se može vidjeti iz njegovog romanskog naziva Castellum (Kreševljaković, 1987). Osmanlije su ovaj grad samo malo dogradile i prilagodile svojim potrebama, a služio im je za čuvanje planinskog puta .
Poput drugih utvrda koje su se nalazile u blizini nekadašnje ugarske banovine Jajce, Kaštel je smješten između Novog Travnika i Bugojna, i pripadao je nekadašnjoj nahiji Lašva, da bi tvrđava nakon 1540., a prije 1550. godine, bila izdvojena iz Bosanskog i pripojena Kliškom sandžaku (Husić, 2010). Ovaj lokalitet spominju mnogi naučnici i mnogi istraživači u člancima i knjigama koji obrađuju arheološko - historijsku tematiku.
U današnje vrijeme od utvrde Kaštel su ostali samo fragmenti zarasli u veliku šikaru, tako da se vizuelno teško razaznaje postojanje nekadašnjeg utvrđenja Pogledavši ostatke obrasle šibljem i korovom stiče se jasan dojam odnosa stanovnika Srednje Bosne prema svojoj historiji. Kaštel se u 17. vijeku spominje kao grad i ozidana varoš (Hoffer, 1897), međutim, već početkom 19. vijeka od njega je zbog slabog održavanja preostalo tek nešto zidina (Mandić, 1926), a danas je gotovo nemoguće uočiti tragove te utvrde.
Ovo utvrđenje spominju mnogi istraživači različitih profesija, posmatrajući lokalitet sa različitih aspekata. Utvrda je bila sagrađena od škriljavaca, a ponešto od vapnenaca i sedre; po obliku je reprezentovala poseban oblik srednjevjekovnih utvrda. U obimu ima 186 metara, prečnik kule je 8,5 metara, a opkop je širok 10-12 metara (Mandić, 1926).
Za razliku od ovih dimenzija istraživači spominju i druge dimenzije utvrde. Kreševljaković (1987) navodi da se u središtu utvrđenja nalazi okrugla kula prečnika 9 m, zatim bedem od 12,80 m, šanac za vodu širine 5 m i ponovo nasip (bedem) čiji je prečnik između 24,70 m i 25 m. U ovom opisu kaže se da je grad okrugao i u obliku izduženih koncentričnih elipsi. Dimenzije koje je dao Kreševljaković (1987) su iskorištene za grafički prikaz srednjevjekovne utvrde Kaštel
