Za prijateljstvo su davno rekli da je kao ptica u kavezu.
Već je prošlo lijepih šezdesetak godina, a kao da je jučer bilo. Ni po čemu ne osjećamo tu gomilu vremena, tek ponekad se okrenem za praznim stolom,vidim lica nekih dragih ljudi, obuzme me sjeta i neki čudesan osjećaj prolaznosti.
Čitav život, gradu smo davali ljubav onoliko, koliko i on nama, a redom su izaslanici bile njegove krčme.
Sad znam da su sve te krčme ličile na jednu iz naših mladih dana, na bugojanski Stari Krov.
Davne 1960 godine u kasno proljeće kad Bugojno miriše na svu ljepotu svijeta, od Gimnazije prema čaršiji, zastanem pred kafanom Stari Krov. Tamo duboko, u sred žamora, Nazif Hrgic , Branko Mikulić i Strujic, vlasnik Starog Krova.
Za prijateljstvo su davno rekli da je kao ptica u kavezu; ako ne paziš na nju odletjeće! Branko Mikulić je čuvao ptice i volio Bugojno.InfoBugojno
