Kako prepoznati osobu koja laže?


Svi znamo ko je drveni lutak Pinokio, koji je bio sklon lažima. Svaki put kada bi Pinokio slagao, nos mu je počeo rasti. Pitam se koliki bi naši nosovi bili ako bi rasli poslije svake laži?

Zbog svoje znatiželje, napravila sam intervju s psihologinjom Nurkom Redžepagić na temu “zašto ljudi lažu.” U nastavku možete pročitati mnoge zanimljive stvari o lažima koje možda niste znali.

Moja sagovornica na ovu temu je Nurka Redžepagić- Bulić, psihologinja, autorica knjige “Moj online psiholog” ( www.mojonlinepsiholog.com).

– Koji su najčešći razlozi zbog čega neko laže?

Nurka Redžepagić- Bulić: Da se razumijemo, svi mi lažemo, samo je pitanje o čemu i koliko. Ne postoji čovjek koji nikada nije slagao. Psiholozi su toga svjesni, te se u svakom psihološkom testu može potvrditi da li je osoba iskreno odgovarala na pitanja ili ne.

Sve laži imaju za cilj da osoba ostvari neku korist za sebe (da nešto dobije-finansijski ili emotivno), ili da se izbjegne neugodnost ili kazna. Npr., dijete koje razbije vazu laže da ga roditelji ne bi kaznili; Roditelji lažu dijete kako bi ih ono poslušalo i uradilo ono što oni žele. Jednom riječju, lažemo jer se bojimo posljedica istine.

Naravno, ukoliko je laganje konstantno, onda govorimo o patološkom laganju koje se ne smatra uobičajenim. Takve osobe svakodnevno lažu. Laži nam dozvoljavaju da izgradimo paralelan svijet u kojem je sve onako kako želimo, tako da, ako nam se „osladi“, gubimo dodir sa realnošću. Ukoliko se, uz svakodnevno laganje, pojavi i potpuno odsustvo osjećanja grižnje savjesti zbog laganja, takvo stanje treba tretirati.

– Koje vrste laži postoje?

Nurka Redžepagić- Bulić: Da citiram Marka Twaina: „Postoje laži, poluistine i statistika“. Šalu na stranu, najopasniji vid laganja jeste već spomenuto patološko laganje. Postoje i laži koje nemaju lošu namjeru, koje se nazivaju bijelim lažima. One su najčešće male, bezopasne i imaju za cilj da zaštite osobe koje volimo. Npr. govorimo djetetu da mu je Djeda Mraz donio poklon jer se lijepo ponašalo cijelu godinu, ili prijateljici da nam se baš dopada njena torba, a ustvari nam se nikako ne sviđa. Ostale laži, u čijoj osnovi leži neka perfidnost ili zbog kojih neko može biti povrijeđen, možda je najispravnije nazvati crnim, opasnim lažima.

– Kako možemo prepoznati osobu koja laže?

Nurka Redžepagić- Bulić: Lagati a da to neko ne prepozna nije jednostavan posao. Također, prepoznati da li osoba zaista laže ili je samo uznemirena onim što treba da vam kaže, također nije jednostavno. Svi smo različiti i nije nam svima ugodno govoriti o nekim temama, te zbog toga često imamo osjećaj da nas neko laže, a ustvari je uznemiren.

Zato treba posmatrati cjelokupnu sliku i ne bazirati se samo na ono što osoba govori, nego i na ponašanje te osobe. Ukoliko konstantno gleda prema gore i prema desno, to je gotovo siguran pokazatelj da se sadržaj izrečenog izmišlja. Kada se prisjećamo nečega, uglavnom gledamo prema gore i lijevo. Nadalje, osoba može imati poteškoće da ostane u mjestu, da skreće pogled često, da ne uspostavlja kontakt očima, da ponavlja uvijek jedno te isto i da se unervozi ako postavljate pitanja. No, sve to ne znači da osoba zaista laže, tako da oprezno sa optužbama.

– Da li neki ljudi lažu da nas zaštite?

Nurka Redžepagić- Bulić: Da, to je vrsta „bijelih laži“. Ipak, ja volim naglasiti da ukoliko je osoba dovoljno stara i sposobna da se nosi sa situacijom, uvijek je bolje reći istinu i pustiti je da se osloni na svoje kapacitete, jer iz svake bolne situacije imamo priliku da rastemo kao ličnosti. U tom smislu, prezaštićivanje lažima je poruka: Ne vjerujem da možeš da se nosiš sa ovim i ja nemam kapacitet da te gledam kako se boriš, pa mi je lakše da slažem. Dakle, ipak lažem zbog svoje koristi, a ne tvoje.

– Zašto neke osobe kažu nešto pa ne ispoštuju to? Npr. :“Čut ćemo se, vidimo se, ljubavne izjave“…?

Nurka Redžepagić- Bulić: Smatram da ljubavna izjava ima mnogo veću težinu od „vidimo se“, tako da ih ne bismo trebali izjednačavati u ovom kontekstu. Kada neko laže o svojim emocijama, može da bude iz više motiva: Da ne povrijedi osjećanja drugog čovjeka, ili baš naprotiv-jer želi da ga povrijedi, te da je zbunjen/a svojim osjećanjima i da ni sami nisu sigurni šta ustvari osjećaju. Kroz svoju praksu sam vidjela toliko raznih slučajeva i ovih „namjernih“ ljubavnih laži najmanje- najčešće se ispostavi da je osoba emocionalno nestabilna i da je pobjegla zbog nesposobnosti da se nosi sa odgovornošću i obavezama koje veza ili brak nosi.

„Vidimo se, čujemo se“ je zgodan način za završiti razgovor ili usputno sretanje na ulici, svojstveno cijelom Balkanu. Većina ljudi i ne razmišlja o tome da je to neki vid obećanja, te nije ni svjesno da time na neki način laže, te da će možda neko očekivati da se zaista jave. I sama o tome često razmišljam i ne govorim te stvari osobama koje ne planiram pozvati ili vidjeti.

Ako želite vidjeti ili čuti nekoga, javite mu se. Možete i drugi put. Dotad će vam biti jasno da li je neko to zaista mislio ili je samo pokušavao biti kurtoazan.

– Da li postoje neke zanimljive studije o lažima i da li više lažu žene ili muškarci?

Nurka Redžepagić- Bulić: Laži su bile predmet mnogih istraživanja, no, zaključci tih istraživanja se odnose samo na ispitanu populaciju. Internet je pun kvazi istraživanja. Da bi neko istraživanje zaista mogli da smatramo relevantnim, ono treba da bude metolodoški kvalitetno osmišljeno i sprovođeno od lica koja posjeduju znanje za to. Zato treba sa oprezom uzimati današnje bombastične naslove u kojima možete pronaći „profile lažova“, „7 pouzdanih znakova da vas neko laže“, i tome slično.

Ja ću navesti dva sa oprečnim rezultatima, koja su varirala u odnosu na varijable istraživanja. Npr. Eckel i Grossman su 2008. godine zaključili da su žene sklonije laganju, dok su Jung i Vranceanu 2017. godine dobili drugačije rezultate- da su muškarci skloniji laganju. Dakle, da li će više lažu muškarci ili žene zavisi od same teme istraživanja: žene lažu više kada su u pitanju emocije i zadovoljstvo životom, dok muškarci lažu više kada su u pitanju njihovi uspjesi/neuspjesi. Dodatno, neke osobe uspješnije lažu u odnosu na druge-to su osobe sa izuzetno razvijenom socijalnom inteligencijom.

– Zašto neki ljudi ne žele da otvore oči, iako znaju da ih neko laže ( npr. partner, prijatelji…)

Nurka Redžepagić- Bulić: Zato što nam je teže da prihvatimo da nas laže voljena osoba, nego neko za koga nismo emotivno vezani. Racionalna komponenta može da bude tu (kao što kažete, osoba je svjesna da je neko laže), ali odbija da prihvati to. Onda može da pokušava da tu osobu promijeni, da je privoli na pokajanje… U osnovi je vjerovanje da nam je bolje s tom osobom, sve iako nas laže, nego bol i gubitak koji bi nastupio ako tu osobu odstranimo iz svog života. Sigurna sam da su svi imali takva iskustva.Raport.ba