Moja generacija

Moja generacija
U rovovima topovsko meso
Glasačka mašina u miru

Sjebale su je dvije države
I gramzivi političari
I nevjerna vjera pusta

Moja generacija
U javnim kuhinjama
Čeka otrovnu milostinju
U bolnicama dijagnoze
Na biroima penzije
Dovoljne da se
Ne umre od gladi

Priča ratne doživljaje
I suzi nad nacionalnom tragedijom
Okreće dlanove nebu
Moli se za svoje mrtve

Moja generacija
Negdašnji garant budućnosti
Ubijala je mecima
Klala noževima
U transu slijedila
Nacionalne vođe

Danas ulazi u statističke podatke
U njima cvile njene
Nesmirene duše
I živi se još jednom
Miješaju s mrtvima
I država ih iznova melje
U svom velikom mesnom mlinu

Moja generacija
Zgaženi cvijet
Koji umire
Prije nego procvjeta

Sveta sloboda

Od vas klevete
Laži i psovke
Primao sam
Kao zasluženi dar
I pohvalu suštu

A vaše ucjene i prijetnje
Dokaz su ljepote otpadništva

Ne pripadam rulji
Koja urla vođino ime
Ni lažnoj njenoj vjeri

Vašu sam zlatnu telad prezirao
U idealima vidio prevaru bijednu
U zakletvama laž

Vaš vođa je ogavan kao Bal
Njegove su riječi
Ljigave parole
Djela su mu sramotna
I za suda
A lik je sotonski znak

U mojoj samoći
Sloboda u beskraj suče
I misao se bori
S nikad dosegnutim
I nevinost me bilja zove

U brlogu vašem
Mentalno ropstvo
Klon do klona
Pod zastavom i grbom
I vlastodržačkom vampirskom elitom

Samo da mrtvog
Ne stigne me hvala
I počast vaša
I lažni govor nad grobom

Nek mi sloboda sija
S obje strane života
Sveta sloboda

Zaludna nada

Odakle u mom snu
Prijatelj iz mladosti, drag
Kad godinama riječ
Progovorili nismo

Udaljilo nas je vrijeme i rat
Što pukao je posred uma

Samo to ćutanje
Preostalo je
Ni sklonište, ni spas
Prosto ćutanje
Preko granica tuđih mržnji

Odakle u mom snu sinoćnjem
Prijatelj iz mladosti, drag
I kafana marindvorska
I graja, i mlada lica
To pretpotopsko vrijeme

Je li i on sam
Pa me zove
Ili je sebe prinio
Kao žrtvu vođi nacije
Njenom brlogu
Ubilačkom i jedinstvu

Ili je san bijeg
Jer dani se međusobno grizu
I svaki pojede sebe
Prije nego prođe

Ili je smiraj nakon
Uzaludnih smrti
Za tuđi bankovni račun
I vilu
I nacionalni prijestol

Ili mi poručuje
Da samo tamo postoji
Cijel i nedirnut
Moj spaljeni svijet
Moja zaludna nada

Reljef beznađa
Franji Š. i Darku V.

Sinoć sam razgovarao
S mladim drugovima
Ne vide sebe u zemlji
U kojoj su rođeni

Njihova generacija je
Prepolovljena baš
Kao moja u ratu

To je ta budućnost
Koja nam je obećana
Njena dobrota
Koja satire

Slušam ih
I vidim svoju
I njihovu
I stvarnost moćnika
Na vlasti

Prošli je rat ubijao
Izvjesnost budećeg tjera ljude
Iz zemlje podijeljene
Smrću

Nad gradom nebo tmurno
Prosut će kišu
Razgovor jedan po jedan
Ostavlja žig u jeziku

Još nas samo on drži na okupu
Taj žig svjedok poraza
Koji traje a ne vidi se
U automatiziranom strahu

Palim cigaretu
I u lelujavom dimu
Nestaju gradovi
Planine su tek okerom
Obojene površi na karti
Ravnice bezglasne zelene mrlje
A zemlja reljef beznađa
Koji ritmički tuče
U polutamnim neboderima

Grad

Zbir bola
Među narogušenim
Trbavim brdima

Budi se prije svitanja
Pulsira u neredu
Skriva lice
Uniformama ulica

Haotično se zbija u centar
Tamo je među istima
Znojno i toplo
I face dugo zure
U nedostižne izloge

U predgrađima povraća
Mučninu svakodnevnice
I pravi uvijek isti krug

Navečer prije lijeganja
Sakrije dnevne ožiljke
I zaspi s osjećajem
Da je zaboravio nešto važno
Bez čega ne može započeti jutro
Tako se obnavlja
Tako traje

Pisac na televiziji

Slušam najavu gostovanja
Ovdašnjeg pisca na televiziji
Dobitnik nagrada
Bosanskohercegovačko pero
Najveći živući

Govorit će o svom doprinosu
Nacionalnom dostojanstvu

Sreća je da ga imamo takvog
Jer naše zablude o nama
Neko mora pretvoriti
U govor sveti

Inače je mistik
Što odgovara
Društvenom trenutku

U svemu vidi
Nadzemaljske suštine
Matematički dokazive
Korenspondencije

Piše o religijskom transu
I susretu kultura
Sve je harmonija
Vječni sklad
A mi smo aksiom
Kosmičkog bivanja

Slušam najavu gostovanja
Ovdašnjeg pisca na televiziji

Proročki govor
Divota obmane
U kojoj bog
Raste iz opštih mjesta

Vlastodrščev pad

Pao je nenadano
Za sve oko njega
Naročito za one najbliže
Nezajažljivu suprugu
Čopor laskavaca
I familiju koja se vidjela
Na nacionalnom prijestolju

Ništa posebno
Nije se dogodilo nakon toga
U isto vrijeme vozili su tramvaji
Ljudi su kupovali hljeb
Letjeli su avioni

Kao da niko nije mario
Za vlastodržačku bol

A ona je bila dirljiva
Sakrivao je suze
Kršio prste na rukama
Čak se javno ugrizao
Za donju usnu
Kad je rekao:
Pobijedio bih
Da se svi nisu
Udružili protiv mene

Ostat će upamćen
Kao lažov i prevarant
Mada se svakodnevno
Molio svevišnjem
Osobito za svoju karijeru

Inače je po svemu prosječan
Dovijao se u školi
Da bi dobio dvice i trice
U ratu je izbjegao front
U miru se grebao o očev ugled
I lagao o ličnom imetku

Kad se sve sabere:
Osoba za žaljenje
Pogotovo dok viče:
Nisam pao, iako sam izgubio
Još sam ja tu
Još ću vam se napiti krvi
Kad me ustoliče
Nadležni organi

Ljudska pustinja

Čitam nacionalni portal
Širi paranoju
Poziva na zbijanje krda
I traži da se prebroje
Vojno sposobni muškarci
Artiljerijske cijevi, dronovi
I druga ubilačka sredstva

Stogodišnje je to buđenje, tvrdi
Uspavane nacije iz drijemeža
Za klanje

Razmišljam kakvo je lice
Onog koji piše
Ne njegov um, jer to je jasno
Nego lice mrzilačko

Kakve su to oči
Koje smrt vide
U sunčanom danu
U pjevu ptica
Travi koja se na vjetru njiše

U čemu je raslo to lice
Je li smežurano od
Nacionalnih briga
Ili je glatko obrijano
S brčićima pod nosom

Je li mu san fašistički uredan
S dijagnozom: spreman poginuti

Čitam nacionalni portal
U zemlji iz koje na hiljade
Svakodnevno odlaze
Divljaju cijene
I propadaju gradovi

Tu zov patriota
Djeluje kao kreštanje vrana
Na usranom drvoredu
I svaki je mrcoljub
U ljudskoj pustinji
Kojoj se ne vide
Granice niti kraj

Jedan dan slobode

I moj grad ima gay pride
Uz jake policijske snage
I ponosi se time

Misli da dostiže
Velike gradove
Napinje moždane vijuge
Blokira saobraćaj

Iskače iz svoje svakodnevnice
Pune socijalnog očaja

Konačno može vidjeti
Druge zastave osim državnih

Moćan je to grad
Kamere, novinari, filmske ekipe
Kao na najvećoj državnoj svečanosti

Političke face su podijeljene
I međusobno se optužuju
Pokazuju svoju provincijalnost
I zatupastu inteligenciju

Oni drugi su u manjini
Konačno slobodni
Imaju svojih nekoliko sati

Inače u strahu žive
Skrivaju se
Svuda oko njih su stupice
U koje ako se upecaju
Gotovi su za sva vremena

Je li to logor
S jednim danom slobode
Dokaz našeg merhameta
Vječnog sklada razlika
Kojim upravlja svevišnji lično
I njegove zemaljske svite

Država

Svakodnevno te dresira
Ima i pipke kojima ti
I u san ulazi

Dočeka te ujutro
Kao bodljikava žica logoraša

Traži da je voliš bezrezervno
I život svoj da žrtvuješ za nju

Hoće da ti bude majka
I porod tvoj čitav
I svako tvoje krvno zrnce
Da nosi njeno časno ime

Zato ne znaš je li unutra
Ili vani ta tvoja država
S kojom se nosiš

Je li avet ili sušta realnost
Tvrđa od zatvorskog zida

Ne boj se mili
Dovoljno je da zašutiš
Da ne zna
S kim ima posla
I uzalud ti o glavi radi

Portret domovine

Rudarska okna iz prošlog vijeka
Face predatorske u fotelji

Tri vjere, svaka s trećinom boga
Tri nacionalne zablude vječne

Na ulicama ubice u skupim džipovima
Autobusi za javni prevoz iz prošlog vijeka

Tajni računi u svjetskim bankama
Sirotinja u javnim kuhinjama

Milioneri u vilama s bazenom
Penzioneri pred kontejnerima s ubuđalim hljebom

Slavni ratni zločinci na zidovima
Masovne grobnice na televizijama

Nikad završeni rat u svakom novom sutra
Planska mržnja na predizbornim skupovima

Domovina dična koju banditi vode
Biračke mase što su se odrekle slobode