Ko su ti Iliri, ti naši bosanski pretci?

Gradina Pod (Bugojno) Ostaci materijalne kulture Historijski ručni kameni žrvnjevi općine Bugojno Žrvanj pronađen na arheološkoj lokaciji Gradina


Pod kod Bugojna je prahistorijsko naselje. Pripada gradinskom tipu naselja. Smješteno je na jednoj izbočini iznad riječice Poričnice.
 
Najstarije naselje je pripadalo eneolitu, a postojalo je i kroz bronzano i željezno doba. Prikazuje visoku organizovanost, što nam potvrđuje pravilan raspored kuća, komunikacije i trg u sredini naselja.Unutrašnjost kuća bila je dosta siromašna.
 
U kućama se nalazilo ognjište, veliki lonci, ostalo zemljano posuđe, nešto oruđa i oružja, te po koji dio jeftinog namještaja.Gotovo obavezan dio namještaja je bio vertikalni tkalački stan.
 
Na ovoj gradini jedno od najznačajnijih pronalazaka je Bugojanska vaza.Žrvanj pronađen na arheološkoj lokaciji Gradina
Nalazište pokazuje da je i u to vrijeme obrada sjemenki bila već ustaljen iunapređen proces jer su otkrili da se blago pečene sjemenke bolje i lakše obrađuju. Do tada je već bio razvijen i metod obrade sjemenkinatapanjem prije sušenja i mljevenja
 

Istražena arheološka nalazišta govore o kontinuitetu života na ovim prostorima od bronzanog i mlađeg željeznog doba, o boravku ilirskih naroda Derentina i Desitijata na ovom području, provalama Avara i Kelta, te postojanju utvrđenog rimskog municipija Ad Matricem. Rudno bogatstvo i obilje plodne zemlje u Skopaljskoj dolini su bili glavni razlozi za naseljavanje drevnih naroda na ove prostore.

Najraniji pronalasci koji svjedoće o postojanju neke vrste naselja u ovim krajevima datiraju ćak do 3000 godine prije nove ere. Pronađeni su ostaci naselja Ilirskog naroda Derentini na Gomilama kod sela Karadže.

Naseljivanje Ilirskih naroda na ovim prostorima predpostavlja se na period oko 700 godina prije nove ere. Pod kod Bugojna, prahistorijska gradina smještena na jednoj izbočini iznad južne terase iznad riječice Poričnice, lijeve pritoke Vrbasa. Najstarije naselje pripada eneolitu, a naselje je nastavilo egzistirati i kroz bronzano i željezno doba, pa sve do doba rimske vladavine.

Ovo naselje predstavlja jedno od najvažnijih lokaliteta u BiH. Arheološkim istraživanjima se došlo do zaključka da naselje u cjelini prikazuje visoku organizovanost, pravilan raspored kuća, komunikacije, trg u sredini naselja. Najstariji pisani spomenik na teritoriju Bosne i Hercegovine otkriven je na gradini Pod kod Bugojna, a urezan je u svježi rub zemljane posude. Natpis na etrursko - umbrijskom jeziku, sadrži riječi posvete bogovima Janu i Juturni, a kao darovatelj je potpisan neki «tergitio» trgovac ili poslenik…datiran je približno u VI stoljeće prije nove ere. Ovo je najstariji pisani spomenik na prostoru BiH.


LAŽU NAS 150 GODINA, KRADU NAM POVIJEST A ZNAMO I ZAŠTO!?

ILIRI SU PRETCI BOSANACA

Autohtoni Iliri Bosne

Oni su imali svoju kulturu, jezik i vjerovanja. Imali su Silvana i Dijanu a bili su božanstva šume i lova, njihovi likovi su urezani u kamenu i nađeni su na više mjesta u Bosni (Putovićima kod Zenice). Oni su bili ilirska, a ne samo rimska božanstva, kako se pogrešno tvrdilo.

Ilirski jezik

Pripadao je etrursko-umbrijskoj grupi jezika, dakle praevropskoj. Zapis otkriven na arheološkom lokalitetu Pod kod Bugojna je na etrursko-umbrijskom jeziku.
Nazivi većih rijeka i planina u Bosni su ilirski i romanski: Drina, Bosna, Neretva, Tara, Una, Vrbas, Buna, Velež, Prenj, Majevica, Varda, Mošor, Botunj, Dinara, Romanija, Timor, itd.

Od Ilira i njihovog jezika počinje zagonetka Bosne i njenog naroda. Zagonetka pisma bosanice, imena rijeke, zemlje i naroda Bosne.

Povijesno je nesporno da su u Bosni s Rimljanima, Avarima i Slavenima živjeli i Iliri. Oni su imali svoj posebni jezik, koji su izgubili. Dokaz tome su etimološki ilirski toponimi i hidronimi. I ime same rijeke, naroda i zemlje: Bosona/Bosna.

Dva naroda, bitni za početak misli o samostalnosti naroda i zemlje Bosne, zagonetno nestaju ‘bez traga’. Prvi su Iliri, koji nadijevaju imena većih rijeka i planina a drugi – Avari – koji uspostavljaju prvi politicki oblik vlasti u Bosni na čelu s banom. I župan je avarska titula vladara, koja se javlja s početka razvoja državne vlasti u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj.

Iliri su bili i hrišćani

Prešućuje se da su Iliri između 4. i 7. stoljeća mogli da prime rano kršćanstvo, što je normalan proces i dovoljno dug period. Rano kršćanstvo je bilo u Rimskom carstvu vjera obespravljenih, ugroženih, progonjenih, a to znači i pokorenih naroda, među koje su na Balkanu u prvom redu spadali Iliri.

Ranokršćanske bazilike u Bosni, sagrađene između 4. i 7. stoljeća, materijalni su dokaz da se kršćanstvo u ovoj zemlji pojavilo prije dolaska Slavena.

‘Ecclesia Bosniensis’ ili crkva bosanska spominje se u 6. stoljeću. To ruši sve panslavenske teorije na Balkanu, jer – kršćanstvo, pismenost, historija – navodno počinje ‘u južnoslavenskim zemljama’ s dolaskom Sklebonoa ili Slavena.

Panslavisti naših zemalja nametnuli su mit, da pismenost i kultura u našim krajevima počinje dolaskom slavenskih plemena, što je netačno!

Grčki jezik, starogrčki alfabet, helenska kultura, koju poznavahu Iliri Huma i Zahumlja, te latinsko pismo i latinski jezik, koje poznavahu Iliri Bosne, Dalmacije, Panonije i drugih zemalja, – povijesno su bačeni na marginu a znamo i zašto!?

Tek poneki povjesničar i arheolog pominje bazilike i rano kršćanstvo u Bosni. Bilo je zbranjeno pisati da su osporavani Bosanci mogli biti pismeni i kršćani prije dolaska Slavena od kojih je ‘sve poteklo’, bez obzira što se prvo slavensko pismo glagoljica javlja tek polovinom 9. stoljeća (864. godine).

Kao najstariji ćirilski natpis navodi se Samuilov natpis iz 993. godine nađen u selu Germane kod Prespe (Makedonija).
Ne pominje se Humačka ploča iz Bosne ( Huma), koju svjetski priznati poznavaoci historije staroslavenskog jezika datiraju u l0. stoljeće.
Humačka ploča pisana je bosanicom. Sve ranije, zapisaše panslavisti, i grčki alfabet, i latinica, ilirski, grčki i latinski jezik, nije važno, jer to je ‘tuđe, posuđeno’.

Bosancima se ne dopušta da kroz mnoga stoljeća budu poseban narod, kao što su to povijesno i bili i imali vlastitu državu, vladare, plemstvo, crkvene starješine, pisare, pečate, kovače, vojnike, ratove, ugovore, pregovore, zakone, kao i sve tadašnje evropske države.

Ne dopušta se Bosni i Bosancima da imaju prvobitni avarski oblik vlasti u 7. i 8. stoljeću, kad i ostala slavenska plemena unutar Avarskog kaganata, već im se to datira tek u 12. stoljeće.
Dva poznata vladara prije 12. stoljeća ( Časlav i Stjepan ) ‘nisu bitni’.
Ali, V. M. Schimek piše da se Bosna kao država pominje 867. godine, dakle krajem 9. stoljeća.

Bitni su za Bosnu njeni prastanovnici Iliri i njihov jezik, njihov otpor Rimljanima između 6. i 9. godine Nove ere, ‘ecclesia Bosniensis’, vladarska titula ban u doba Avara, kao i helenska i rimska kultura. Bitno je sve što svjedoči pismenost i kulturu. Organizacija vlasti je dio kulture, kao što je kultura vađenje rude iz zemlje i obrada metala, proizvodnja nakita i oružja, pisanje natpisa na proizvedenim predmetima, gradnja bazilika i kapelica, podizanje kamenih nadgrobnih spomenika, pisanje epitafa umrlim.

Arheološki ostaci svjedoče da je Bosna bila i ilirska, i rimska, i avarska zemlja, a ne samo slavenska. Titule ban, župan, joppan, banovine i županije, pridjev gazi, gazis ( prijatelj, draga osoba, dobročinitelj ) potvrda su avarskog prisustva na Balkanu.