Za Sarajlije je te noći nekoliko sati stao rat, prisjetio se autor dokumentarca o koncertu Brucea Dickinsona u okupiranom Sarajevu 1994. godine

Na izmaku prosinca dokumentarni film "Scream for me Sarajevo" Tarika Hodžića bio je prikazan u "prime time" terminu BBC televizije. Film iz 2017. o koncertu "ironmaidenovca" Brucea Dickinsona u okupiranom Sarajevu 1994., urednici BBC-ja su prvi put pogledali prošle godine na Berlinaleu i dogovorili emitiranje.

Producent filma Adnan Ćuhara je izrazio želju da "Scream for Me Sarajevo" bude prikazan u prosincu, kad pada godišnjica Dickinsonova koncerta, ali BBC je predložio termin na samom kraju godine kako bi što više Britanaca imalo priliku pogledati dokumentarac koji je dobio i preporuku "Guardiana" uz npr. prvu "Wonder Woman".

- Ja konkretno još uvijek ne znam brojke gledanosti, ali vidim da je emitiranje pozitivno odjeknulo. Još tu noć dobio sam nekoliko mailova ili poruka ljudi koji žive u Britaniji. Neki su film prvi put gledali, a neki koji su ga ranije gledali ovaj put prepričavali su reakcije ljudi s kojima su u kontaktu. I u prvom i u drugom slučaju reakcije su više nego pozitivne. Sretan sam i ponosan zbog toga - govori nam Hodžić, kojemu puno znači da je jedna ovakva TV kuća poput BBC-ja prikazala film.

- Ovo je zaista ogromno priznanje za film. Na neki način od svjetske premijere na SFF-u do današnjeg dana, "Scream for me Sarajevo" još uvijek nalazi načina da cjelokupnu ekipu filma čini istinski ponosnim. Ovdje moram dodati da je život filma od premijere do danas zaista impresivan.

Volim reći da ni u najoptimističnijim prognozama nisam očekivao ovoliko lijepih stvari. Bogat festivalski život, nekih 12 nagrada (od toga tri u Hrvatskoj), zatim Eagle Rock iz Universal Pictures preuzima distribuciju (ovdje posebno naglašavam dokumentarnog) filma, što uopće nije lako...

Dobio sam podatak da je prikazan u više od 1000 kina širom svijeta... Distribucija i prodaja DVD i Blu-ray filma te kao velika poslastica i soundtracka, i to na CD-u, ali i u vinyl izdanju... Potom su film uvrstile i platforme poput Amazon Prime ili iTunes... EDN (European Documentary Network) proglašava ga filmom mjeseca...

I onda kad se sve to izdogađalo i kada smo već poprilično ušli u nove projekte, dolazi informacija za BBC. Meni osobno BBC je oduvijek bio pojam za medij, a biti dio njihove programske sheme, barem na jednu noć, za mene je iznimna stvar. Baš prije nekoliko noći nazvao me jedan prijatelj da čestita i kaže doslovno ovako: "BBC nije samo neki medij, BBC je stav!". Sretan sam zbog toga - kaže Hodžić, koji se iskreno nada da je ovo otvorilo vrata za emitiranje dokumentarca i na drugim svjetskim TV kućama.

- Za mene je od najveće važnosti da se film gleda, i da ga vidi što veći broj ljudi. S tim u vezi koliko god to bilo možda malo "kontraproduktivno", bio sam sretan kad je film osvanuo i na torrentima - smiješi se Hodžić.

"Scream for me Sarajevo" je preporučen od "Guardiana" za gledanje zajedno sa superjunačkim blockbusterom "Wonder Woman". Koliko to ima višeg smisla s obzirom da je sam koncert bio superjunački podvig?

- "Scream for me Sarajevo" je antiratni film o herojima i jednom iznimnom herojskom djelu. Kad kažem "herojima", mislim na sve aktere filma. Od Brucea Dickinsona i njegova benda, potom dvojice malo neuobičajenih pripadnika UN-a koji su stali iza organizacije "masovnog događaja" u gradu koji se svaki dan granatira i u kome svako masovno okupljanje postaje meta.

I, naravno, građane Sarajeva, tada tinejdžere koji su odlučili doći na sam koncert bez obzira na opasnost. Tijekom svih ovih godina jedna rečenica možda i najbolje opisuje film, a glasi ovako: "Priča o ljudima koji su riskirali svoje živote da bi svirali, pred ljudima koji su riskirali živote da bi živjeli". I zaista sve se na to svodi.

Dickinson je sa članovima svoga benda odlučio da nesigurnim ratnim putovima, bez zaštite, dođe u grad pod opsadom i održi koncert. On je u tom trenutku kao svjetska zvijezda imao milijune i mogao je birati bilo koju destinaciju za koncert. Ali, odabrao je možda u tom trenutku najnesigurniju točku na planetu, i to samo iz jednog razloga - da donese nadu.

Što se mene tiče, ne postoji bolja definicija herojskog djela. "Wonder Woman" je odlična zabava i čista fikcija, Bruce je veoma stvaran, a u tim danima je bio možda i malo "nestvaran" i točno to je trebalo mladima u Sarajevu. Ovdje moram podijeliti jednu anegdotu nakon projekcije s festivala u Beču, kada se na "Q&A" postavlja pitanje "gdje u filmu prestaje stvarnost, a počinje fikcija?".

U tom pitanju vidimo zapravo koliko se svijet promijenio u zadnjih nekoliko dekada. Sada je teško zamisliti da neko "tko ima sve" riskira svoj život za nekoga "tko nema skoro ništa ili je izgubio sve". Zato su ovakve priče važne, čisto da nas podsjete na neko vrijeme u kojima su se gajile neke druge vrijednosti - smatra Hodžić.

Općenito, film se i danas čini ekstra simboličan u doba kad se svijet nalazi pod opsadom virusa i koncerti su utihnuli. 

- Pa s jedne strane čini se da jest simboličan. Jedan dan živimo normalan život i u samo jednom trenu sve to nestane. Baš kao i u ratu. I tek tada, zapravo, osvijestimo kako su neke stvari uzimane zdravo za gotovo. Tek kada su dvorane prazne, shvaćamo zapravo koliko želimo otići na koncert, u kino, u kazalište, ali s druge strane, za razliku od rata, sami možemo utjecati na to da se stvari brže vrate u normalu. Samo disciplina, maska, distancija, a sada i cjepivo i stvari će se okrenuti u pravom smjeru - optimističan je Hodžić. Kako redatelj danas s odmakom gleda na snimanje filma i sam događaj, pitamo ga za kraj.

- Mislim da ovdje najviše moram zahvaliti Jasenku Pašiću, koji mi je zapravo i otkrio da se dogodio koncert, i koji mi je potom ponudio da režiram film o tome. Jasenko je istraživao taj događaj i otkrivao nevjerojatne stvari. Od toga dana do premijere su prošle nepune četiri godine i moram priznati da sam istinski uživao u cijelom procesu snimanja, a posebno na kraju, u procesu montaže filma.

Kada sam malo sa strane promatrao taj događaj, najčešće sam se pitao kako netko ranije nije snimio film o tome. Odgovor je bio jednostavan - nije se znalo da se dogodilo. Nije mi bilo jasno kako se to nije znalo do trenutka kada sam upoznao Brucea i kada sam slušao njegovu stranu cijele priče. Jednostavno je nemoguće zamisliti bilo koju zvijezdu danas da uradi nešto, a da se to ne objavi u svim medijima.

A Bruce zaista nije želio od toga praviti neku dodatnu popularnost. Došao je jer je osjetio da nekome treba pomoći, bez ikakvog interesa, ali ono što se dogodilo kasnije nitko nije mogao predvidjeti, pa ni sam Bruce. Taj gig je zapravo utjecao na sve sudionike koncerta, pripadnike UN-a, samu publiku... svima njima je taj događaj promijenio živote. Za Sarajlije je te noći nekoliko sati stao rat i to je bila pobjeda života nad smrti ili umjetnosti nad ratom. I zaista, kad se to ovako kaže, zvuči malo kao fikcija, ali vjerujte mi na riječ, u ovom filmu muzika je pobijedila rat.