U toku zime “Vruća voda “zbog visoke temparature obrasta zelenim algama


Fridrih Katzer u svom monumentalnom djelu: “Geologija Bosne i Hercegovine”,I sveska,na strani 287/8 -izdanje Direkcija rudarskih preduzeća Sarajevo 1926.godine,kaže:

Terma u Vitinskom potoku,sjeveroistočno od Bugojna izbija iz krečnjaka na mjestu gdje neposredno pored nje izbija jedan hladan izvor.Nekad je na izvjesnom odstojanju niz dolinu,u pećini “Zlatarica” izlazila na površinu terma, čije je mjesto izviranja prepriječeno aroganitskom sedrom.

Vjerovatno je da je terma bila potisnuta na istok ka svom današnjem isticanju.Ova terma je pripadala jugozapadnom dijelu i u vezi je sa intruzijama masiva Bijela Gromila-Kopila.To je akroterma sa temparaturom od 29,8 C,i sa 0,5078 grama rastvorenih hidrokarbonata kreča,magnezija i 0,0323 grama slobodne ugljične kiseline u jednom kilogramu vode.

Vruća voda teče kroz velike eratičke blokove i zbog toga se,kako u unutrašnjosti,tako i na površini mješa sa hladnom vodom,tako da izlazi na površinu sa pomenutom temparaturom.

Stanovništvo tog kraja je često zimi grijalo ruke u vrijeme sječe drva u tim šumskim revirima.
Vidjelo se da to grijanje otklanja reumatizam,tako da se više upotrebljavalo za lječenje kostobolje,a i bolesti kože.Naknadnim ispitivanjem ,a ona su vršena odmah poslje Drugog svjetskog rata za potrebe Sindikata,konstatirano je,pored nalaza F.Katzera,da se u vodi nalazi i nekoliko Mahovih jedinica radioaktiviteta,što upravo pospješuje zarastanje rana.

Vruća voda je odavno korišćena .Zna se sigurno da su je obilno koristili u turskom periodu,jer i danas,u toku ljetnog perioda ,između okopavanja kukuruza i kosidbe,dolazi zaprežnim kolima, a u najnovije doba u automobilima,posebno poslije izgrađivanja puta za eksplotiranje drveta iz tih revira,muslimansko stanovništvo iz okoline Travnika,Karaule i Turbeta .To nam govori da je takvo korišćenje postajalo i u turskom periodu,jer dolazi pretežno stanovništvo bošnjaćke nacionalnosti.

Do Drugog svjetskog rata postajala je u stijeni izdubljena veća kada za banjanje,a ona je bila prekrivena drvenim krovom od šindre.
Vlasnik je bio Đopa Idriz iz Mliva,on je naplaćivao”banjanje”,a u blizini je bila koliba izrađena od šiblja i omalterisana,u kojoj je Idriz služio kafu,čaj i sl.Banjanje u jednoj kupki trajalo je oko 30 minuta,nakon čega su dolazili novi kupači.Kupalo se otprilike četiri do pet puta dnevno.I danas je zadržana tradicija dolaska na Vruću vodu.

Banjari su od grana pravili sjenke koji su ih štitili od planinskog sunca,a danas su česti šatori ili pak”spavaonice”od sijena na kolima,i to pretežno na livadama u “Bilom potoku”Poslije banjanja uz vatru koja je paljena pred svakim konačištem služena je večera,a zatim uz veselje koje je trajalo do kasno u noć čula se pjesma”banjara”

Preduzeće “Šipad”,OOUR Koprivnica “Bugojno,gradila je 1963.godine put u pravcu Rostova i Jagodića,tako da je razrušilo stari bazen,
Na dubini dvadeset i tri metra spuštena je željezna cijev i voda dislocirana bliže potoku Vitine za oko tri do četiri metra.Pomenuto preduzeće veoma je loše gradilo novi bazen od grubog betona,ali je ponovo omogućeno “banjanje”

U toku zime “Vruća voda “zbog visoke temparature obrasta zelenim algama,a u njoj se produžava život vodozemaca,tako da nekoliko nedjelja kasnije padaju u zimski san ,a također nekoliko nedjelja prije ga završavaju.Ovaj fenomen niko još nije naučno obradio.
Kakva će biti sudbina ove naše prirodne terme zna se,pogotovo kad se uradio asfaltni put u pravcu Rostova,Izvođači radova nisu sačuvali i još više su uništili ovu banju,koja je prirodni fenomen.

Mr.Drago Miličević