NOGOMETNA ZBIVANJA
Pedesetih i ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća svi nogometni klubovi morali su imati juniorske ekipe. Takve mlađe ekipe zvali su podmladak. Kako se u tom periodu nije radilo sa pionirima i kadetima ponekad je bilo teško sastaviti iole kvalitetan juniorski tim. Ponekad se koristilo da se umjesto nekog juniora “ubaci” malo stariji igrač. Obično se koristila natjecateljska knjižica (registracija) jednog igrača, a nastupao bi drugi igrač. Delegat utakmice je kontrolirao igrače pri zagrijavanju. Jedne prilike delegat posumlja da se ne radi o istoj osobi i upita igrača koje mu je očevo ime. Igrač, pošto nije znao ime oca od igrača na čije ime je nastupio, sav pocrveni. Tada uskoči rukovoditelj juniorske ekipe i došapnu delegatu: - On je vanbračno dijete.
Delegatu bi neprijatno pa se poče ispričavati da nije znao. Odmah zaključi da je sve regularno. Pošto je to bio dobar gaf svi su ga prepričavali. U narednom periodu kad bi neki delegat posumljao da se radi o “švercovanom” igraču obično bi upitao: “Je li i on vanbračni?”
Tih šezdesetih godina prošlog stoljeća nogometni klub sa našeg regiona bio je u zonskom rangu natjecanja. Za trenera je postavljen bivši nogometaš. Iako nekad kvalitetan igrač nije se usavršavao i pripremao za treninge i utakmice. Tako jedne prilike pred utakmicu na sastanku sa igračima izdiktira 11 igrača koji počinju utakmicu pa reće:
- Taktika kao i prošle nedjelje. (Prošle nedjelje nije bilo nikakve taktike).
U nešto kasnijem periodu u nogometni klub doveden je profesionalni trener i više kvalitetnih igrača. Pomoćnik trenera bio je bivši nogometaš. Ekipa je imala dobrih rezultata te imala ambicjia za vrh tabele. Pošto nisu poznavali sve protivničke ekipe obično je netko išao gledati utakmicu narednog protivnika. Tako je pomoćni trener gledao jednog kvalitetnijeg narednog protivnika. U ponedjeljak je organiziran sastanak sa igračima. Glavni trener je analizirao igru svog tima na prethodnoj utakmici.
U nastavku sastanka trebalo je igračima predočiti kako igra slijedeći protivnik. Koji sistem igre primjenjuju, šta su jače, a šta slabije strane. Prvi trener je informirao igrače da je njegov pomoćnik gledao narednog protivnika pa će im ovaj sve objasniti. Pomoćnik trenera se malo zamisli pa reče: - Jako su jaki, jeba’ će nas.
Tih dana, među nogometašima i simpatizerima kluba se prepričavao ovaj događaj.
Pedesetih godina prošlog stoljeća NK “Iskra” je imala značajnih uspjeha. Jedno vrijeme je igrala u Zonskoj ligi. Na nivou Jugoslavije su postojale četiri zonske lige. Prvaci zonskih liga su razigravali za ulazak u Prvu saveznu ligu. Nakon toga dolazi do krize i pada u niže rangove natjecanja.
U narednom vremenskom periodu “Iskra” je imala velikih uspjeha. Osvojeno je prvo mjesto u Republičkoj ligi Bosne i Hercegovine. Potom “Iskra” nekoliko godina nastupa u Drugoj saveznoj ligi bivše Jugoslavije. Tada je “Iskra” igrala utakmice na stadionu “Hendek”.
NK “Iskra” osvaja prvo mjesto u Drgoj saveznoj ligi zapad te postaje član Prve savezne lige bivše Jugoslavije. Ovi uspjesi su postignuti profesionalizacijom u nogometnom klubu. Tome su prethodila velika materijalna ulaganja društvenih sredstava građana Bugojna.
Bugojanski nogomet, a posebno NK “Iskra” ima dugu i bogatu tradiciju. Nije moguće u ovako maloj storiju napraviti bilo kakvu retrospektivu svih zbivanja. Zato ćemo pomenuti samo neke detalje i uspjehe kako bi se stekla slika o povjesti igranja nogometa u Bugojnu.
Navedimo podatak da su u jednom period postojala dva nogometna kluba u Bugojnu, “Iskra” i “Radnički”.
NK “Iskra”je svoje utakmice igrala na stadionu Hendek.
FK “Radnički” je imao nogometno igralište iza kolonije.
